Posjetite stranice naših prijatelja koji su nam pomogli u izvođenju našeg projekta
Projekt "bebe"
  • Baby projekt ili:Projekt "bebe" je stvoren na početku naših aktivnosti u izbjegličkim kampovima. Članovi naših timova uočili su da obitelji s djecom dojenačke dobi imaju kompleksnije probleme. Ovi, visoko specijalizirani timovi bili su u početku dio općeg projekta psihološke pomoći.
  • Dobro je poznato da je povezanost između majke i djeteta ključni trenutak u normalnom ljudskom razvoju. U mnogo je članaka opisana sigurna okolina, zdravi roditelji i dijete kao nužni uvjeti za uspostavu sigurnog attachmenta i neometan razvitak djetetove psihomotorike, te normalan tjelesni i socijalni razvoj. Rat brutalno raskida sve one fine veze potrebne za uspostavljanje attachmenta, sretnog djetinjstva i sretnog roditeljstva. Majke u takvoj situaciji nemaju mogućnosti za uredno povezivanje sa svojim bebama, nemaju dovoljno osjetljivosti za njihove potrebe. Tako zahtjevi djeteta ne budu prepoznati i na njih se ne odgovori adekvatno. Ovo je model koji se prepoznaje u majki koje zanemaruju svoje dijete. Posebno su takvim situacijama pogođene adolescentne majke. Ratna trauma, siromaštvo i adolescencija razbijaju normalan razvoj attachmenta. Naši su najvažniji ciljevi u projektu bili pomoć pri ponovnom spajanju obitelji, nošenju s posljedicama ratnih traumi (naglašen je bio naš interes za psihološke traume i siromaštvo koje utječe na odnos majke djeteta i oca i djeteta), prilagodba promjenama u socio-ekonomskom okruženju i majke-adolescentice.
Vlak bez voznog reda
  • Hrvatsko Psihijatrijsko Društvo ove projekte provodi od 1994. godine uz pomoć Švedske organizacije Rädda Barnen (švedski Save the Children) na slijedećim lokacijama:
    • Hrvatska: kolektivni centar Čepin (kod Osijeka), kolektivni centar Gašinci (kod Đakova), kolektivni centar Rokovci (kod Vinkovaca) i od godine 2000. obiteljski centar u Đakovu.
    • Bosna i Hercegovina: timovi u zapadnoj Hercegovini : Neum, Čapljina, Stolac, Ljubuški, Grude, Posušje, Tomislavgrad
    • Bihaćko područje (1996-1998) 6 timova i 2 obiteljska centra (Bihać i Cazin)

     

    Kolektivni centar Gašinci
  • U poslijeratnom periodu loše gospodarske prilike i visoka nezaposlenost donose teškoće hrvatskim obiteljima. Mnoge od njih ne znaju kako se nositi s tim poteškoćama. Službena primarna zdravstvena i socijalna skrb te obrazovni sustav ne mogu zadovoljiti njihove potrebe na holistički način. Svi ovi sustavi odvojeno funkcioniraju, što dovodi do njihove neučinkovitosti i donosi nove teškoće depriviranim obiteljima. Domovi zdravlja posljednjih su godina gotovo prestali funkcionirati, prakse su privatizirane. To je dovelo do dezintegracije primarne zaštite, a gotovo da nema komunikacije između sektora zdravstva i socijalne skbi. Najvulnerabilnije su obitelji s trudnicama i malom djecom. Kako odvojeni sustavi ne mogu zadovoljiti njihove potrebe, nužan je visoko specijaliziran ali holistički multidisciplinarni pristup.
  • Holistički model pretpostavlja preuređenje kako okoline tako i strategija u primarnoj zdravstvenoj skrbi uvođenjem klijenta u interaktivni proces. To je kooperativni model koji zahtijeva interdisciplinarni tim i angažman partnera u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi na dugi rok i neprekidnu suradnju pučanstva u lokalnoj zajednici. Rezultati modela uključuju kako unapređenje zdravlja na osobnoj i socijalnoj razini, tako i promjene u zdravstvenoj politici koje podupiru model zdravlja za sve.
  • Obiteljski centar utemeljen na idejama holističkog pristupa koje proizlaze iz potreba populacije, uključuje analize, preglede stanja, zdravstveno obrazovanje, savjetovanje, napredak cjelokupne zajednice, kao i primarno orijentiranu zdravstvenu praksu. Usluge se neprestano prilagođavaju populaciji na temelju kontinuiranog ispitivanja stanja ali i lokalnih potreba, mogućnosti i resursa. Postoji neprekidan dijalog sa pučanstvom, centrima (posebno primarne skrbi), predstavnicima sustava zdravstvene skrbi, suradničkom mrežom i nositeljima političkih funkcija, ali i financijerima.
  • Aktivnosti u projektu:
    • ispitivanje stanja u kolektivnim centrima kao cjelinama
    • ispitivanje stanja u pojedinim obiteljima
    • obrazovanje lokaknih profesionalaca
    • rad s dužnosnicima u centrima
    • rad s lokalnim vlastima u područjima u kojima su smještene izbjeglice
    • predstavljanje aktivnosti lokalnim vlastima i nevladinim organizacijama zainteresiranim za takav oblik djelatnosti
    • supervizija uz pomoć dječjeg odjela Klinike za psihološku medicinu redovite operativne supervizije

     

    Supervizijski sastanak u Ljubuškom
Klub "Pup"
  • Klub "Pup" je osnovan prije dvije godine.Osnovala ga je Udruga za pomoć osobama s posebnim potrebama. Na području Đakovštine nema adekvatne rehabilitacijske ustanove, niti specijalne škole, odnosno specijalne ustanove za smještaj takve djece. Udruga okuplja oko 180 djece s različitim poremećajima u razvoju.To su teško oštećena djeca od cerebralne paralize, mentalne retardacije nepoznatog uzroka, kongenitalnih malformacija, genetskih malformacija, nasljednih bolesti i drugih poremećaja.U klub na habilitaciju, rehabilitaciju i školovanje dolazi redovno oko 20 djece.To su djeca koja uglavnom borave u zatvorenom krugu obitelji i ovise o svojim roditeljima. Zahtjeva za habilitaciju i rehabilitaciju ima mnogo, ali zbog malog prostora i malih novčanih sredstava te broja stručnjaka koje klub može platiti, obuhvaćeno je 20. Klub radi dva sata svaki dan u poslijepodnevnim satima. Svaki dan djecu dočekuje i preuzima od roditelja viša medicinska sestra. Ona pomaže stručnom osoblju i na kraju radnog dana dočekuje roditelje koji odvode djecu kući. Rad s djecom je organiziran kao grupna i individualna terapija. Dva dana u tjednu djeca imaju stručnu pomoć defektologa, dva dana psihologa, jedan dan logopeda, jedan dan fizioterapeuta u dvorani za tjelesni Montesori dječjeg vrtića. Jednom do dva puta tjedno je sastanak stručnog osoblja na čelu s pedijatrom i liječnikom spec. školske medicine o načinu daljnjeg rada i rehabilitacije. Svaki tjedan roditelji također imaju strućnu pomoć psihijatra, i jednom mjesečno socijalnog radnika.
Poslijepodne u klubu