1. Psihosocijalna pomoć izbjeglicama i proganicima u kolektivnim centrim

• Stručnjaci Hrvatskog psihijatrijskog društva kreirali su model psihosocijalne pomoći na temelju njihovog znanja i svakodnevnih iskustava. Model je u praksi primjenjen u kolektivnim centrima za smještaj prognanika i izbjeglica. Projekt je dizajniran u suradnji hrvatskih i stranih stručnjaka kao i stručnjaka Visokog povjereništva za izbjeglice, Ureda u Hrvatskoj, koji je u skladu sa svojom misijom pokazao visok stupanj interesa za njegovo provođenje. Treba posebno napomenuti da je na vrhuncu izbjegličke krize u Republici Hrvatskoj našlo utočište preko 700000 proganika i izbjeglica, što čini oko 15% populacije zemlje. (Kako bi se zorno prikazala težina problema recimo da bi npr. SAD prema popisu pučanstva iz 1990. godine morale primiti 37,444,904 izbjeglica kako bi postigle postotak udjela u pučanstvu).
• Pri dizajniranju projekta posebno su nam pomogli fransuski pedijatar i humanist, profesor Alexandre Minkowski, i njegova suradnica, dječja psihijatrinja dr. Linda Morrisseau.
• U jesen 1992. godine Kimberly Robinson i Catheryn Mazy, suradnice gospodina Jacquesa Moucheta, tadašnjeg voditelja misije UNHCR-a u Hrvatskoj uočile su naše aktivnosti i predložile da UNHCR podrži naše djelovanje. Djelatnici UNHCR-a razumjeli su da proganinici i izbjeglice nužno trebaju psihosocijalnu pomoć i podršku i s velikim su oduševljenjem prihvatili suradnju s našim Društvom.
• Još je jedna činjenica bila vrlo važna. Naše je društvo uspjelo održati svoju multietničku strukturu unatoč ozbiljnim međuetničkim tenzijama među narodima bivše Jugoslavije. Ova je činjenica posebno pomogla djelatnostima Društva u vrijeme rata između Bošnjaka i Hrvata na području Bosne i Hercegovine između 1993. i 1995. godine. Brojni stručnjaci koji su bili prinuđeni napostiti Bosnu i Hercegovinu pridružili su se našem projektu. Naši timovi radili su kako u kolektivnim centrima u kojima su bili smješteni Bošnjaci kao i onima u kojima su bili Hrvati.
• Projekt je obuhvatio slijedeća područja djelovanja:
  • 1. Statusna pomoć
  • 2. Materijalna pomoć
  • 3. Vođenje kolektivnog centra
  • 4. Posebna pomoć školskoj djeci
  • 5. Pomoć odraslima
  • 6. Psihološka pomoć
• Psihološka pomoć odvijala se na slijedećim razinama:
• Razina druženja, svakodnevnih kontakata
• Razina usmjerenih kontakata u situacijama kada je nekoj osobi ili obitelji bila potrebna strukturiranija pomoć
• Pomoć u obliku individualne ili obiteljske psihoterapije u centru
• Pomoć u bolnicama ili na klinikama kada je bila indicirana i kada pomoć nije bilo moguće pružiti u Centru (Na primjer u centru u Gašincima bilo je oko 100 kroničnih psihijatrijskih bolesnika)
• Pomoć pri hospitalizaciji u najtežim slučajevima

Suradnička mreža:

• 1.educirani volonteri
• 2.socijalni radnici
• 3.psiholozi
• 4.psihijatri
• 5.dječji psihijatri
• 6.defektolozi

Intervencije prema tipovima u periodu od 1994-1997 u 26 kolektivnih centara

Apart from enormous destruction and human losses: the war in Croatia and Bosnia-Herzegovina also brought about the largest tragedy of displaced people and refugees since the Second World War. Experts from the Croatian Psychiatric Society have outlined a model of psyche-social help, based on their knowledge and everyday experience, which is to he implemented in collective resident centres for the displaced and refugees. This aid project has been devised in co-operation with Croatian and foreign experts as well as with UNHCR-OCM Croatia experts who, in line with their role, have demonstrated great interest in its implementation. A review of information relating to the monitoring of the project suggests that the activists taking part in its implementation have abided by the underlying ideas defined by the model. [References: 16]