Profesionalizacija psihijatrije: put do 'zrele' profesije
Fraza “slušam“ predstavlja popularnu percepciju psihijatra kao osobu koja uvijek sasluša probleme pacijenata. No, i sama psihijatrija također ima pravo glasa.
Pitanje je što ona kao profesija ima za reći?
Profesionalizam je varijabilan pojam koji je često teško točno definirati.
Mnogi smatraju da se psihijatri suočavaju s gubitkom vlastite autonomije jer nemaju adekvatnu potporu od strane vlasti, kao ni od strane ostalih kolega. Psihijatri razumiju važnost prepoznavanja kriterija, no kao individualci isto tako žele zadržati određenu dozu fleksibilnosti u interpretaciji tih standarda što ponekad stvara neizbježni raskorak između kliničke prakse i ideala. Algoritmi su često neprilagodljivi za individualni pristup psihijatrijskom bolesniku, stoga je potreban kompromis. Kao i liječnici drugih specijalnosti, i psihijatri se smatraju profesionalcima zbog svog medicinskog obrazovanja i usko specijaliziranog usavršavanja.
Ali se po svojoj profesiji ipak razlikuju od ostalih jer njihov posao ulazi duboko u ljudske emocije, misli i ponašanje. Također, moraju se nositi sa potencijalnom opasnošću bolesnika, kako po sebe, tako i po druge osobe. Psihijatar može liječiti bolesnika i protiv njegove volje, a to predstavlja prilično odskakanje od uobičajenog odnosa liječnik-bolesnik.
Bazično, obveze psihijatara su jasne-provođenje odgovarajuće psihijatrijske skrbi, iskrenost, etičnost, poštovanje pravne struke te prava pacijenata. Ipak, zbog specifičnosti posla želje je često teško realizirati u praksi. Zato je važna adekvatna naobrazba te je potrebno da budući liječnici na vrijeme shvate važnost psihijatrije kao struke te da je smatraju ravnopravnom granom medicine.
Jer, u psihijatriji nije dovoljno znati propisati adekvatnu terapiju. Potrebno je razviti socijalne i psihološke vještine što potencira kompleksnost ovog područja. Naročito ako uzmemo u obzir da su psihijatri često kritizirani od strane javnosti, ali isto tako su nerijetko dovedeni u nepredvidive i opasne situacije.
Dakle, svojevrsni standardi su poželjni da bi se prepoznala i osigurala stručnost u kliničkoj praksi, ali je također nužno omogućiti i slobodu interpretacije i individualni pristup psihijatrijskom bolesniku. Također je potrebno poboljšati status psihijatara, kako među kolegama liječnicima, tako i u široj populaciji.
Jer psihijatri su liječnici koji se brinu za mentalno zdravlje ljudi i sama ta činjenica trebala bi biti dovoljna da ih nazivamo profesionalcima, a njihovu struku-profesijom.
Acta Psychiatrica Scandinavica; Gin S. Malhi, Invited Guest Editor; Professionalizing psychiatry: from 'amateur' psychiatry to 'a mature' profession, Acta Psychiatr Scand 2008: 118: 255-258
Objavljeno: listopad 2008.
Maja Vukoja, dr.med.
