http://www.psihijatrija.hr
Pretilost u bolesnika sa velikim depresivnim poremećajem
Papakostas GI, Petersen T, Iosifescu DV, Burns AM, Nierenberg AA, Alpert JE, Rosenbaum JF, Fava M.
Depression Clinical and Research Program, Massachusetts General Hospital Harvard Medical School, Boston, MA, USA.
Nedostaju studije koje bi istraživale prevalenciju pretilosti u bolesnika sa velikim depresivnim poremećajem te također i utjecaj prekomjerne tjelesne težine na uspjeh liječenja velikog depresivnog poremećaja.
Cilj ove studije bio je sustavno proučiti pretilost u ambulantnih bolesnika sa dijagnozom velikog depresivnog poremećaja. Studija je uključivala ukupno 369 bolesnika sa gore navedenom dijagnozom, koji su dobivali fluoxetin tijekom 8 tjedana. Prije uključivanja u studiju, bolesnicima su izmjereni visina i težina. Zatim je izračunata:
(1)Učestalost prekomjerne tjelesne težine, odnosno, pretilosti
(2)Veza između pretilosti i demografskih i kliničkih pokazatelja
(3)Veza između relativne tjelesne težine i pretilosti i odgovora na terapiju.
Autori su pronašli da je više od 50% bolesnika imalo prekomjernu tjelesnu težinu (indeks tjelesne mase 25 kgm2, a 20% je bilo pretilo 30 kgm2. Pretili bolesnici su imali lošiji rezultat na ocjenskim ljestvicama koje su mjerile osjećaj dobrog tjelesnog zdravlja, ali nisu imali različitu težinu depresije, kao niti više tjeskobe, beznađa, neprijateljskih osjećaja i somatskih pritužbi. Veća relativna tjelesna težina, ali ne i pretilost, mogli su predvidjeti izostanak terapijskog odgovora na fluoksetin. Zaključno, bolesnici sa većom relativnom tjelesnom težinom imali su povećan rizik rezistencije na fluoksetin.
Int J Neuropsychopharmacol. 2004 Sep 13:1-5
Obnovljeno: studeni 2004.
|
Uređuje: Marina Šagud dr.med.,
spec. psihijatar
|
