http://www.psihijatrija.hr
Rani početak antidepresivnog djelovanja selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina
Za selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SIPPS) uvriježeno je mišljenje da pokazuju antidepresivni učinak tek nakon 2-3 tjedna uzimanja. Primjećeno je u kliničkoj praksi, i neka istraživanja su to potvrdila, da kod dijela bolesnika SIPPS pokazuju učinak i ranije, već u prvom tjednu liječenja, ali ovo poboljšanje je često bilo pripisivano placebo efektu.
Ovim istraživanjem ispituje se da li SIPPS pokazuju odgođeni ili rani antidepresivni učinak u bolesnika oboljelih od unipolarne depresije. Korišteni su podatci dobiveni iz publiciranih randomiziranih istraživanja u kojima su upoređivani različiti SIPPS prisutni na britanskom tržištu (fluoksetin, fluvoksamin, citalopram, escitalopram, sertralin i paroksetin) i placebo u liječenju unipolarne depresije odraslih osoba. Glavni istraživač je pretražio: (1) CENTRAL, Cochrane bazu podataka randomiziranih kontroliranih istraživanja (2005); (2) liste referenci identificiranih istraživanja; (3) druge sistematske pregledne članke. Studije koje su ušle u analizu su bile randomizirana kontrolirana istraživanja SIPPS vs. placebo sa navedenim rezultatima učinka lijeka minimalno u dvije točke tijekom prva 4 tjedna istraživanja. Nisu uzeta u analizu istraživanja na starijoj dobnoj skupini (iznad 65 godina) niti ona sa specifičnim komorbiditetnim stanjima (npr. depresija i bolesti ovisnosti). Na taj način je od 500 identificiranih istraživanja, u finalnu analizu ušlo njih 50. Rezultati ove analize su pokazali da je kliničko poboljšanje krajem prvog tjedna liječenja bilo povezano sa liječenjem SIPS-om, a ne uzimanjem placeba. Pokazano je da postoji povećana šansa da bolesnik pokaže 50% redukciju simptoma (mjereno Hamilton Depression Rating Scale) krajem prvog tjedna (relativni rizik 1.64; 95% CI 1.2-2.25) ako uzima SIPPS nego ako uzima placebo.
Taylor MJ et al., Early Onset of Selective Serotonin Reuptake Inhibitor Antidepressant Action. ARCH GEN PSYCHIATRY/ VOL 63, NOV 2006.
Da li prejedanje i konzumacija cigareta u pretilih žena služe smanjenju anksioznosti?
Cilj ovog istraživanja je ispitati komorbiditet psihijatrijskih poremećaja u pretilih žena koje imaju tzv. binge eating disorder (BED) i njihovu povezanost s pušenjem. Binge eating disorder je engleski naziv za specifičan tip poremećaja prehrane kojeg karekteriziraju ponavljajuće epizode ekscesivnog prejedanja, ali za razliku od bulimije nervoze ne postoje ekstremni oblici kontroliranja tjelesne težine kao što su povraćanje ili korištenje laksativa. Ove osobe često opisuju osjećaj gubitka kontrole u situacijama prejedanja nakon čega osjećaju sram i krivnju.
U istraživanje koje je trajalo od veljače 2003. do ožujka 2005., bile su uključene 103 pretile žene s dijagnozom BED-a prema DSM-IV kriterijima. Nakon DSM-IV strukturiranog dijagnostičkog intervjua istraživači su bili u mogućnosti postaviti dijagnoze na prvoj osi psihijatrijskih poremećaja. Uz to, ispitanice su podijeljene u dvije grupe; u jednoj su bile one koje ne konzumiraju cigarete, a u drugoj one koje ih konzumiraju svakodnevno. Korištena je metoda logističke regresije da bi se usporedile komorbidne psihopatologije između ove dvije grupe. Rezultati istraživanja pokazuju da su osobe koje konzumiraju cigarete imale veću vjerojatnost za dobivanje komorbidne dijagnoze velikog depresivnog poremećaja (p = 0.03), paničkog poremećaja (p = 0.01), postraumatskog stresnog poremećaja (p < 0.05) i zloupotrebu štetnih tvari ili bolest ovisnosti (p = 0.01). Čak i nakon isključivanja ispitanica s bolestima ovisnosti, ove značajnosti su i dalje bile prisutne, posebno u tome što su osobe koje konzumiraju cigarete imale više stope obolijevanja od anksioznih poremećaja. Zaključno, moguće je da kod pretilih žena koje su sklone prejedanju i kojima je dijagnosticiran BED, ovakav model konzumiranja hrane i pušenje cigareta imaju neke zajedničke osobine i može se postaviti hipoteza da je to model ponašanja koji ima ulogu u smanjenju anksioznostikod ovih osoba. Iako su ovi rezultati u skladu s uobičajenom dijatezom za razvoj impulzivnog jedenja, pušenja i zloporabe štetnih tvari, te psihopatologije na osi I, potrebne su dodatne prospektivne longitudinalne studije da rasvijetle prirodu ovih opservacija.
White MA, Grilo CM. Psychiatric comorbidity in binge-eating disorder as a function of smoking history. J Clin Psychiatry. 2006 Apr; 67(4):594-9
Obnovljeno: prosinac 2006.
|
Uređuje: Nikolina Jovanović dr.med., Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
|
