Untitled Document

Efikasnost i podnošenje venlafaksina u usporedbi sa selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina i drugim antidepresivima: meta-analiza.
Efficacy and tolerability of venlafaxine compared with selective serotonin reuptake inhibitors and other antidepresants: a meta-analysis.

Provedena je meta-analiza 32 randomizirane studije kojima je uspoređivan venlafaksin (Effexor) s drugim antidepresivima. Pronađeno je da je venlafaksin učinkovitiji od drugih antidepresiva općenito i specifično od SIPPS, ali nije pokazana jasna prednost pred tricikličkim antidepresivima (TCA) ili drugim antidepresivima [trazodon (Desyrel) i mirtazapin (Remeron)].

U istraživanje su bile uključene sve dvostruko slijepe randomizirane studije kojima je uspoređivan venlafaksin s drugim antidepresivima za liječenje depresije. Primarni ishod je bilo mjerenje prosječne težine depresije na kraju istraživanja, ali je također istraživan i postotak odgovora, stopa remisije i podnošenje lijeka. Konačna analiza uključivala je 5 562 pacijenta iz ukupno 20 istraživanja s SIPPS [fluoksetin(Prozac), fluvoksamin(Luvox), paroksetin (Paxil) i sertralin (Zoloft)], 9 istraživanja s TCA [klomipramin (Anafranil), imipramin (Tofranil), dotiepin (Prothiaden; nije na tržištu SAD-a) i amitriptilin (Elavil)] i 3 istraživanja s trazodonom i mirtazapinom.

Ukupna procjena učinka je –0.14 (95% CI, -0.22 - -0.07), u korist venlafaksina. Procjena učinka venlafaksina u usporedbi s SIPPS također je u korist venlafaksina, -0.17 (95% CI, -0.27 - -0.08). Procjene učinka TCA, trazodona i mirtazapina nisu se statistički razlikovale od venlafaksina. Ipak, treba ukazati da, dok su rezultati svih istraživanja s SIPPS slični, u istraživanjima s TCA postoje značajne razlike. Primjerice, učinak imipramina je značajan -0.38 (95% CI -0.57 – 0.19), dok druge usporedbe nisu pokazale značajnu razliku.

Istraživanjem je procjenjeno je da venlafaksin ima prednost pred drugim antidepresivima od otprilike 1.2 boda na Hamiltonovoj ocjenskoj skali za depresiju, te se smatra da bi ta razlika mogla biti od kliničkog značaja. Treba istaknuti da je venlafaksin jednako dobro podnošljiv (procijenjeno prema stopi odustajanja od liječenja) kao i drugi istraživani lijekovi, uz izuzetak mirtazapina i trazodona. Najvjerojatniji mehanizam povećane efikasnosti venlafaksina je njegova sposobnost za sprječavanje ponovne pohrane noradrenalina, kao i serotonina.