Skip to content


Stavovi specijalizanata psihijatrije o edukaciji iz psihoterapije tijekom specijalizacije u Republici Hrvatskoj

Autor: dr. sc. Marko Ćurković, dr. med.

Cilja rada

Edukacija iz psihoterapije neizostavan je dio specijalizacije iz psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije, na sličan način na koji je psihoterapija neizostavna u svakodnevnom psihijatrijskom kliničkom radu. S obzirom kako se radi o vrlo složenom području ljudskog mišljenja i djelovanja, koje je bremenito određenom vlastitom unutarnjom dinamikom, službena, formalna edukacija iz psihoterapije tijekom specijalizacije iz psihijatrije je nerijetko nezadovoljavajuća. Upravo iz tog razloga, temeljni cilj ovog istraživanja bio je istražiti iskustva specijalizanata psihijatrije te specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije o edukaciji iz psihoterapije tijekom specijalizacije u Republici Hrvatskoj. Osim toga, istražili smo i na koje sve načine specijalizanti stječu psihoterapijska znanja i vještine te utječu li ti različiti načini na određene ishode. Vremenski trenutak provođenja istraživanja bio je dvoznačan. Naime, kao neposredni poticaj poslužila je rasprava o prijedlogu Zakona o psihoterapijskoj djelatnosti. Tijekom tih rasprava posebno se isticala potreba edukacije iz psihopatologije i psihijatrije polaznika određenih psihoterapijskih škola koji nemaju formalno obrazovanje iz neke od „pomagačkih“ profesija. Osim toga, svi ispitanici ovog istraživanja su specijalizanti po „novom“ programu specijalizacije koji je usvojen i provodi se od 2012. godine. Isti je program usklađen sa sličnim propisima u drugim zemljama Europske unije, a u okvirima istoga bila je predviđena značajno opsežnija i sveobuhvatnija formalna psihoterapijska edukacija tijekom specijalizacije. Ipak, do sada nije sustavno istraživana provedba tog programa, niti su istraživane stvarne posljedice njegove primjene.

Materijali i metode

Anketno istraživanje provedeno je internetskim upitnikom u razdoblju od 1. rujna do 20. rujna 2017. godine. Upitnik se sastojao od 74 čestice, a populacija ispitanika bili su svi specijalizanti psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 73 ispitanika, što čini stopu odgovora od oko 71 %. Svi specijalizanti su na sudjelovanje u istraživanju pozvani putem pozivne elektroničke pošte te su u dva navrata (nakon tjedan dana i nakon dva tjedna) poslani podsjetnici i zahvala za sudjelovanjem u istraživanju. Anonimnost ispitanika je u potpunosti bila zajamčena te se upravo iz toga razloga nisu pobliže određivale određene demografske i kliničke karakteristike ispitanika. U samome istraživanju se nisu ocjenjivale pojedine institucije u kojima se službena edukacije iz psihoterapije provodi niti pojedini nastavnici koji sudjeluju u izvršenju iste.

Rezultati

Rezultati istraživanja ukazuju kako se za znatnu većina specijalizanata psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije veći dio edukacije iz psihoterapije odvija izvan službenog programa specijalizacije (u nekom od specifičnih psihoterapijskih pravaca), a troškove te edukacije specijalizanti u najvećem broju slučajeva sami snose (konzervativna procjena ukazala bi kako oni za tu edukaciju izdvajaju od 5 do 30 % osnovne specijalizantske plaće). Nadalje, kao najvažniji razlog zašto su se odlučili dodatno (izvan službenog programa specijalizacije) psihoterapijski educirati specijalizanti najčešće navode želju postajanja boljim psihijatrima te poboljšanje osobnih psihoterapijskih vještina, dok kao najvažniju prepreku u ostvarenju dodatne edukacije iz psihoterapije izdvajaju financijski trošak te privatne obaveze i zahtjeve. O evaluaciji službenog programa edukacije iz psihoterapije (u okvirima specijalizacije) vrijedi izdvojiti da iako se po završetku iste specijalizanti ne smatraju potpuno stručnima niti u jednom od psihoterapijskih pravaca te smatraju kako je edukacija u programima pojedinih psihoterapijskih pravaca uspješnija, službena edukacija im je pomogla biti boljim psihijatrima te im koristi za budući rad s bolesnicima. Kao najvažnije prepreke na koje nailaze tijekom službene edukacije iz psihoterapije specijalizanti izdvajaju neorganiziranost edukacije kao takve, nedostupnost primjerenih suprevizija, dok veliki dio specijalizanata kao važne prepreke izdvaja i opseg svakodnevnog posla te druge zahtjeve specijalizacije.

O ishodima psihoterapijske edukacije općenito (one u okvirima i izvan službene edukacije iz psihoterapije) specijalizanti ističu kako im je ista u najvećoj mjeri pomogla u holističkom pristupu bolesnicima, općenito u svakodnevnim odnosima s bolesnicima, nošenju sa stresom u radnome mjestu, upravljanju vlastitim emocijama u odnosima s bolesnicima te im je pomogla razaznati utjecaj vlastitih vrijednosti i stavova na terapijski proces. Osim toga, edukacija iz psihoterapije za specijalizante ima značajan pozitivan učinak i na njihov život izvan psihijatrije. Velika većina specijalizanata smatra kako je biti psihoterapeut sastavni dio njihovog identiteta kao psihijatra te je interes za psihoterapiju izražen kod velike većine specijalizanata (što je povezano s njihovom percepcijom o koristima edukacije iz psihoterapije općenito). Iako izrazita većina specijalizanata planira u budućnosti primjenjivati neki od psihoterapijskih pravaca u svome svakodnevnome radu s bolesnicima, mali broj njih se trenutno osjeća sposobnima za samostalni psihoterapijski rad s bolesnicima. Specijalizanti se općenito smatraju vještijima u psihofarmakološkim metodama liječenja.

Značajan broj specijalizanata smatra kako edukacija iz psihoterapije nije isplativa (gotovo svaki treći) te kako troškovi iste ne opravdavaju potencijalne koristi. Jedan broj specijalizanata (gotovo svaki treći) smatra kako psihoterapija nije nužna vještina za biti dobar psihijatar.

Zaključak

Rezultati istraživanja nedvojbeno ukazuju kako je potrebno reorganizirati teorijski i praktični dio službenog programa edukacije iz psihoterapije za specijalizante psihijatrije i dječje i adolescentne psihijatrije u Republici Hrvatskoj. Jedan veliki dio problema odnosi se i na nedostupnost sveobuhvatne i sustavne psihoterapijske edukacije. Naime, iako je situacija u našoj zemlji usporediva sa situacijom u susjednim zemljama i u drugim zemljama Europske unije, nije niti može biti dopustivo da tako važan segment edukacije bude isključivo prepušten logici slobodnog tržišta.

Objavljeno u Sekcija mladih  ( 19. Kolovoz 2018.)

Označeno s .