Soc. psihijat., 37 (2009) 118-123 - Izvorni
znanstveni rad
Usporedba Yalomovih terapijskih faktora u psihodinamskoj grupnoj psihoterapiji u bolničkim uvjetima i U dnevnoj bolnici
Branka Restek-Petrović, Anamarija Bogović, Majda Grah i Mate Mihanović
Lječidbeni
čimbenici u grupnoj psihoterapiji dovode do promjene simptoma i ponašanja te promjena u ličnosti. Prema Yalomu, terapijski su faktori
ulijevanje nade, univerzalnost, pružanje informacija, korektivna rekapitulacija
primarne obiteljske grupe, imitacijsko ponašanje, interpersonalno učenje (input
i output), uvid, katarza, egzistencijski faktori, altruizam i grupna kohezija,
a njihova važnost se mijenja tijekom trajanja grupnog procesa. Cilj je rada usporediti
vrednovanje Yalomovih terapijskih faktora u psihodinamskoj grupnoj
psihoterapiji u bolničkim uvjetima i u dnevnoj bolnici. Psihoterapijski program
i dijagnostičke kategorije obje skupine vrlo su slični – većinom su to neurotski
poremećaji, poremećaji osobnosti, PTSP i afektivni poremećaji. Rezultati pokazuju da su grupna kohezivnost i ulijevanje nade
najviše vrednovani terapijski faktori u obje skupine pacijenata, a u
vrednovanju terapijskih faktora između bolničkih pacijenata i pacijenata dnevne
bolnice nije nađena statistički značajna razlika.
Ključne riječi: Yalomovi terapijski faktori, psihodinamska grupna
psihoterapija, bolnica, dnevna bolnica
SUMMARY
COMPARISON OFYALOM’S THERAPEUTIC FACTORS IN THE
PSYCHODYNAMIC INPATIENT AND DAY HOSPITAL GROUP OPSYCHOTHERAPY
B. RESTEK-PETROVIĆ, A. BOGOVIĆ, M. GRAH and M. mihanović
Lječidbeni čimbenici u grupnoj psihoterapiji
dovode do promjene simptoma i ponašanja te promjena
ličnosti. Prema Yalomu, terapijski su faktori ulijevanje nade, univerzalnost,
pružanje informacija, korektivna rekapitulacija primarne obiteljske grupe,
imitacijsko ponašanje, interpersonalno učenje (input i output), uvid, katarza,
egzistencijalni faktori, altruizam i grupna kohezija,
a njihova važnost se mijenja tijekom trajanja grupnog procesa. Cilj rada je usporediti vrednovanje Yalomovih terapijskih faktora u
psihodinamskojgrupnoj psihoterapijiu bolničkim uvjetima i u dnevnoj bolnici.
Psihoterapijski program i dijagnostičke kategorije obje
skupine vrlo su slični – većinom su to neurotski poremećaji, poremećaji
osobnosti, PTSP i afektivni poremećaji. Rezultati
pokazuju da su grupna kohezivnost i ulijevanje nade najviše vrednovani
terapijski faktori u obje skupine pacijenata, a u vrednovanju terapijskih
faktora između bolnički pacijenata i pacijenata dnevne bolnice nije nađena
statistički značajna razlika.
Key words: Yalom's therapeutic factors, psychodynamic
group psychotherapy,
inpatient, day
hospital
Soc. psihijat., 37 (2009) 123-128 - Izvorni
znanstveni rad
PROVOĐENJE MJERE SIGURNOSTI OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA OD 1998.
DO 2008. GODINE
NADICA BUZINA, MIROSLAV GORETA, VLADO JUKIĆ, IVANA PEKO ČOVIĆ, IVANA JOLIĆ i ROMEL KRAJAČIĆ
Psihijatrijska
bolnica Vrapče, Zagreb, Hrvatska
Osnovni
cilj istraživanja bio je ispitati odnos indikacija za preporučivanje sigurnosne
mjere obveznog psihijatrijskog liječenja od početka 1998. do konca 2008. prema
stupnju redukcije ubrojivosti, prema vrsti kaznenih djela i prema dijagnostičkim
kategorijama. Uzorak je sačinjavalo 95 ispitanika koji su u tom razdoblju bili
upućeni na provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u
Centar za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče. Značajniji
stupanj redukcije ubrojivosti (srednji, srednji do teži, u značajnoj mjeri)
evidentiran je u 53% ispitanika. Prema strukturi kaznenih djela najčešće
kazneno djelo zbog kojeg je preporučena sigurnosna mjera bilo je nasilničko
ponašanje u obitelji i zapuštanje i zlostavljanje djece koje je zastupljeno sa
35%. Najzastupljenija dijagnoza bila je poremećaj ličnosti – 31%, unutar koje
dominiraju poremećaji ličnosti iz klastera B (antisocijalni, granični,
histrionski i narcistički poremećaj ličnosti), slijede zlouporaba ili ovisnost
o alkoholu ili nekom drugom psihoaktivnom sredstvu – 26%. Posttraumatski
stresni poremećaj i trajne promjene ličnosti nakon traumatskog događaju
dijagnosticirani su u 21% ispitanika.
Ključne riječi: mjera sigurnosti, smanjena ubrojivost, kazneno djelo, poremećaj ličnosti, PTSP
SUMMARY
Enforcement of
psychiatric safety measure in the period from January 1, 1998 till December 31,
2008
N. BUZINA, M. GORETA, V. JUKIĆ, I. PEKO ČOVIĆ, I. JOLIĆ and R. KRAJAČIĆ
Vrapče Psychiatric Hospital,
Zagreb, Croatia
The goal of this research was to examine
relation of indication for recommendation of psychiatric safety measure in the
period from January 1, 1998 till December 31, 2008, according to the level of
diminished responsibility, category of criminal offences and diagnostic
categories.
Research was conducted on a sample group
consisting of 95 examinees which have been send
to the Centre for forensic psychiatry of the Psychiatric hospital Vrapce
for enforcement of psychiatric safety measure. More significant level of
diminished responsibility (middle, middle to heavier, significant degree) has
been recorded in the 53% of the examinees.
According to the structure of criminal offences
the most frequent criminal offences, for which safety measures were
recommended, were family violence, child abuse and neglect in the 35 % of the
cases.Most frequent diagnosis was personality disorder - 31%, with higher
prevalence of cluster B disorders - dissocial, borderline, histrionic and
narcissistic type, followed by harmful use and addiction on psychoactive
substance. PTSD and enduring
personality change after catastrophic experience were diagnosed to 21% of
examinees.
Key words: safety measure,
diminished responsibility, criminal offence, personality disorder, PTSD
Soc. psihijat., 37 (2009) 129-136 Stručni rad
SILVIA RUSAC
Studijski
centar socijalnog rada, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,
Hrvatska
Nasilje nad starijim osobama u obitelji je relevantni društveni problem i novo područje znanstvenog istraživanja u Hrvatskoj. U svrhu sveobuhvatnog proučavanja fenomena nasilja nad starijim osobama potrebno je identificirati najčešće počinitelje nasilja u obitelji, kako bi se sukladno dobivenim spoznajama mogle kreirati mjere prevencije i tretmana. Stoga je cilj ovoga rada bio dobiti uvid u osnovne pokazatelje o najčešćim počiniteljima nasilja nad starijima u obitelji s obzirom na spol počinitelja, oblik nasilja i srodstvo sa starijom osobom. Temeljem iskaza starijih osoba o najčešćim počiniteljima nasilja nad starijim osobama u obitelji moguće je zaključiti sljedeće: od 253 sudionika koji su iskazali srodstvo s počiniteljem nasilja, najviše ih je iskazalo da je počinitelj suprug (30,0%)
i sin (23,7%). U cjelini, muškarci su češći počinitelji nasilja nad starijim osobama nego žene. Starije žene su značajno više izložene
nasilju sinova i kćeri nego stariji muškarci. Nisu se utvrdile značajne razlike u izloženosti pojavnim oblicima
nasilja s obzirom na najčešćeg počinitelja (suprug,
sin, supruga, kćer). Potrebna su daljnja istraživanja o počiniteljima nasilja nad starima, osobito faktora rizika na strani počinitelja
koji dovode do nasilnog ponašanja.
Ključne riječi: nasilje
nad starijim osobama u obitelji, počinitelji nasilja,
obilježja počinitelja nasilja
Summary
S.
RUSAC
Social Work
Studies,
Elder abuse is a relevant social problem and a new field of scientific
research in
Soc. psihijat.,37 (2009) 137-139 Prikaz bolesnika
NUSPOJAVE ANTIPSIHOTIKA
– UZROK U MOZGU ILI U JETRI?
Ana
Kovak Mufić, Tanja Jagodić, Dalibor Karlović i
Križo Katinić
Cilj rada bio je prikazati slučaj bolesnika oboljelog od paranoidne shizofrenije u kojega je nesuradljivost u liječenju bila uzrokovana nuspojavama antipsihotika. Učinjena farmakogenetička analiza omogućila je odabir antipsihotika s dobrom podnošljivošću i u tom slučaju riješila višegodišnji terapijski problem.
Bolesnik je prije tri godine hospitaliziran na Klinici za psihijatriju Kliničke bolnice «Sestre milosrdnice», u akutno psihotičnom stanju, s prisutnim sumanutim religijskim idejama, persekutornim idejama te vidnim i slušnim halucinacijama, izrazito agitiran. Terapija je pokušana najprije klasičnim antipsihotikom, a potom i atipičnim antipsihoticima, ali u bolesnika su se na sve primijenjene lijekove javile ozbiljne nuspojave. Nakon što smo analizirali prijašnju medicinsku dokumentaciju i uočili da je nesuradljivost pacijenta uzrokovana ponavljanim nuspojavama, učinjena je genotipizacija na polimorfizam CYP450 2D6. Rezultati su pokazali da je bolesnik spori metabolizator, te će svi lijekovi koji se metaboliziraju preko sustava CYP450 2D6 u bolesnika uzrokovati nuspojave. Treba
napomenuti da se većina antipsihotika metabolizira putem ovog sustava enzima. Pacijentu je ordiniran atipični antipsihotik
kvetiapin, koji se ne metabolizira putem CYP450 2D6. Postignut je
povoljan terapijski odgovor, bez izraženih nuspojava. Nakon
otpusta iz bolnice pacijent je nastavio uzimati lijek i u stabilnoj je remisiji
uz potpuno očuvano radno i socijalno funkcioniranje.
Ključne riječi: shizofrenija, nuspojave, nesuradljivost, polimorfizam, CYP4502D6
SUMMARY
SIDE EFFECTS OF ANTIPSYCHOTICS – IS THE CAUSE INTRACEREBRAL OR INTRAHEPATIC?
A. Kovak-Mufić, T.
Jagodić, D. Karlović and K. Katinić
The aim of this paper is to
describe a patient with paranoid schizophrenia and noncompliance due to side
effects of antipsychotics. Pharmacogenetic analysis was carried out and it
resulted in prescribing medication with good tolerability. In this case, this
analysis resolved a therapeutic problem that had been present for several
years. Three years before, the patient was admitted to University Department of
Psychiatry,
Key words: schizophrenia, side effects, noncompliance, polymorphism, CYP450 2D6
Soc. psihijat., 37 (2009) 140-143 Prikaz
bolesnika
TERAPIJSKE I DIJAGNOSTIČKE DILEME U PACIJENTICE SA
DEPRESIVNO PSIHOTIČNOM SIMPTOMATOLOGIJOM UZ IZRAŽEN KOGNITIVNI DEFICIT
Vinka Šmitran, Biljana Kurtović i Džida Softić
Psihijatrijska bolnica Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i
Hercegovins
Pacijentica u dobi od 64 god. , profesorica
u mirovini, čije su psihičke tegobe počele od prije dvije godine s depresivnom
simptomatologijom uz smetnje kognicije liječena je ambulantno pod dijagnozom F 32.1 , F 41.2 , F 07.9 . Poslije godinu i pol javlja se i psihotična simptomatologija
(paranoidno–halucinatorna slika) zbog čega je hospitalizirana. Naša je
dijagnostička dilema bila radi li se o depresivnoj pseudodemenciji ili
presenilnoj demenciji Alzheimerovog tipa s obzirom da su dva CT mozga , urađena ambulantno, bila uredna. U obradi su
korišteni: strukturirani psihijatrijski intervju, rutinske laboratorijske
pretrage, internistički pregled, MMS ljestvica, tablica 3-6 po Kaplanu
(komparacija demencije i depresije) te MRI mozga koji
je pokazao dva lakunarna CVI paraventrikularno. U toku tretmana zbog lošeg
terapijskog odgovora u više je navrata terapija korigirana i tek na kvetiapin u
kombinaciji s antidementivom (rivastigmin) dolazi do kupiranja depresivne i
psihotične simptomatologije uz značajan porast broja bodova na MMS ljestvici.
Ovim smo prikazom željeli ukazati na teškoće pravodobne dijagnostike presenilne demencije, ali i na probleme naših aktualnih terapijskih mogućnosti.
Ključne riječi: depresija , oštećenje kognicije , pseudodemencija ,demencija
SUMMARY
THERAPEUTIC AND DIAGNOSTIC
DILEMMAS IN A PATIENT WITH DEPRESSIVE-PSYCHOTIC SYMPTOMATOLOGY WITH PRONOUNCED
COGNITIVE DEFICIT
V. Šmitran, B. Kurtović and D. Softić
Psychiatric Hospital,
Patient, 64 years old, female, retired professor, whose psychiatric
condition started 2
years ago with depresive symptomatology combined with cognition
disturbances,
whilst she was cured under a Dg F 32.1 , F 41.2 , F
07.9. After one year, psychotic
symptomatology occurred, ( paranoid –hallucination imaging ) because of what she
was hospitalized. Our diagnostic dilemma was whether we are dealing
with
depressive pseudodementia or Alzheimer type presenile dementia, considering
that
both brain CT's were good. We used structured
psychiatric interview, routine
laboratory tests, internist
examination, MMS scale, 3-6 Kaplan chart ( dementia and depression comparing)
and brain MRI that shows two lacunar CVI in a paraventricular
position.During the treatment, because of a bad response to therapy, there were
corrections
made, and only on Qeutiapin in combination with antidemention drug (
Rivastigmin )
we are seeing a couping of depressive and psychotic symptomatology
with a big
score rise on MMS scale. With this
case we wanted to show the difficulties of a good and on-time diagnostics of a
presenile dementia, but also on problems of our actual therapeutic
possibilities.
Key words: depression, cognition damages,
pseudodementia, dementia
NEUROKIRURŠKI POKUŠAJ
LIJEČENJA TERAPIJSKI REZISTENTNOG
OBUZETO PRISILNOG POREMEĆAJA
Vesna
Popović-Knapić i Vesna Medved
Epidemiološke studije nalaze da
je prevalencija obuzeto prisilnog poremećaja (OPP) od
1% do 3%. Liječenje SSRIs–om je učinkovito
u oko 60% bolesnika, dok 40% iskazuje refrakternost na farmakološku
i kognitivno bihevioralnu terapiju.
Bolesnike koji su rezistentni na uobičajeno liječenje
kognitivno bihevioralnom terapijom i/ili farmakoterapijom, a u kojih zbog
težine bolesti postoji teško oštećeno osobno, radno i socijalno funkcioniranje,
moguće je liječiti neurokirurškim operativnim metodama. Međutim, ograničeni su
podaci koji se odnose na broj bolesnika i nuspojave
kirurškog liječenja kao i na učinkovitost. Prikazujemo bolesnicu s terapijski
rezistentnim oblikom obuzeto prisilnog poremećaja u koje ni
liječenje prednjom kapsulotomijom pomoću uređaja gama nož (Gamma knife) nije
dovelo do poboljšanja bolesti.
Ključne riječi : obuzeto prisilni poremećaj, neurokirurško liječenje
NEUROSURGICAL TREATMENT OF THERAPY RESISTANT
OBSESSIVE-COMPULSIVE DISORDER
V.
Popović-Knapić and V. Medved
University
Department of Psychiatry, Zagreb University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Epidemiological studies report on the prevalence of
obsessive-compulsive disorder of 1%-3%. Treatment with selective serotonin
reuptake inhibitors is efficient in 60% of patients, whereas the remaining 40%
are resistant to pharmacotherapy and cognitive behavioral therapy. The patients
resistant to conventional treatment with cognitive behavioral therapy and/or
pharmacotherapy, where recurrent obsessions and compulsions are severe enough to
interfere significantly with their personal, occupational and social
functioning, can be treated by neurosurgical operative methods. However, data
on the number of patients, side effects and efficacy of this treatment option
are still limited. We present a female patient with therapy resistant form of
obsessive-compulsive disorder where treatment with anterior gamma knife
capsulotomy also failed to result in improvement of the disorder.
Key words:
obsessive-compulsive disorder, neurosurgical treatment
SRĐANA
TELAROVIĆ, SINIŠA TELAROVIĆ1* i DRAŽEN BEGIĆ2
Klinika za neurologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, 1Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - direkcija Zagreb i 2Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Maligni neuroleptički sindrom (MNS) karakteriziran je ekstremnim rigiditetom
muskulature, povišenjem vrijednosti serumske kreatinin fosfokinaze (CPK) te febrilitetom uz česte upalne infiltrate pluća i visokom stopom mortaliteta. Najčešće je uvjetovan neuroleptičkom terapijom. Prikazan je slučaj 34-godišnjeg bolesnika s primarnom dijagnozom shizofrenije (SCH) trajanja devet godina, koji je tijekom 16-te hospitalizacije razvio MNS sa smrtnim ishodom. U ranijem tijeku bolesnik je liječen atipičnim neuroleptikom klozapinom uz periodičku primjenu standardnog neuroleptika u depot obliku. Treći dan nakon dodatka peroralnog pripravka standardnog neuroleptika flufenazina bolesnik razvija NMS. Klinički je registriran generalizirani rigiditet, febrilitet, profuzno znojenje, tahikardija i znaci bronhopneumonije desno. U dva navrata učinjenim rentgenogramima pluća nije verificirano radioloških znakova patološkog supstrata. Laboratorijskom obradom prikazano je povišenje vrijednosti CPK. Tijekom prethodne dvije hospitalizacije zabilježene su također povišene vrijednosti CPK, bez znakova MNS. Unatoč poduzetim mjerama liječenja uz suradnju liječničkog konzilija i svu raspoloživu terapiju (promptno isključenje neuroleptika, bromokriptin, miorelaksansi, intenzivna skrb), te kontinuiranu konzultaciju s ekspertima struke, nakon dvanaest dana došlo je do letalnog ishoda. Postmortalno učinjenom patološkom obradom utvrđen je vrlo impresivni obostrani hemoragijski pnaumonički infiltrat kao inicijalni uzrok smrti. Iako rijetka komplikacija terapije neurolepticima i drugim lijekovima, MNS unatoč adekvatno provedenoj dostupnoj terapiji, ciljanim i simptomatskim mjerama liječenja uz intenzivnu skrb, na žalost često završava fatalno. Stoga MNS zahtijeva permanentna istraživanja, među ostalim i genska, ranu dijagnozu, adekvatnu terapiju, razmjenu kliničkih iskustava i što je posebice značajno – racionalnu uporabu antipsihotika.
Ključne riječi: maligni neuroleptički
sindrom, klozapin, flufenazin, kreatinin fosfokinaza
SUMMARY
S. TELAROVIĆ, S. TELAROVIĆ1
and D. BEGIĆ2
University Department
of Neurology, Zagreb University Hospital Center, 1Croatian Institute
for Health Insurance – Direction in Zagreb, and 2University
Department of psychiatry, zagreb University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Neuroleptic
malignant syndrome (NMS) is characterized by extreme muscle rigidity, high
serum creatinine phosphokinaze (CPK) level, fever usually with pneumonic
infiltrations and great mortality rate. It is usually caused by neuroleptic
treatment.
We
present a 34-year-old male with the primary diagnosis of schizophrenia (SCH)
lasting for nine years who developed lethal NMS during the 16th hospitalization.
The
patient was previously treated with a an atypical
neuroleptic, with the periodical use of a standard neuroleptic in depot form.
The third day after the addition of the standard antypsychotic
fluphenazine in oral form, the patient developed NMS. Clinicaly we
observed general rigidity, hypertermia, diaphoresis, tachycardio and
bronchopneumonia. Radiological lung examination did not show any
disorders. The results of laboratory tests showed high serum CPK level. During the past hospitalizations,
laboratory analyses
also twice presented the high CPK level. In spite of all
available procedures (prompt disscontinuation of antypsychotics, bromocriptine,
myorelaxants, supportive care) with constant experts
consultations, after 12 days the patient died. Postmortem pathologic
analyses evidenced the haemorrhagic pneumonic substrate as the initial cause of
death.
NMS is
rare, but potentially fatal complication of neuroleptic drugs. Therefore NMS
demands permanent investigations such as genetic researches, empiric
cognitions, early diagnosis, adequate therapy and rational use of
antypsychotics.
Key
words: neuroleptic malignant syndrome, clozapine,
fluphenazine, creatinine phosphokinaze